Moj internet dnevnik
Smak pameti
               
FREE Web Hosting
Blog
subota, lipanj 9, 2012
Parada Ponosa ilitiga Policija Pride

  Danas je u Splitu bilo više oružanih ljudi na cesti nego u doba Domovinskog rata. Kretanje pješaka ju samom centru e većinom bilo dopušteno u jednom pravcu tako kad ste jednom prošli kroz policijske blokade niste smjeli ni lijevo ni desno samo pravo. Vidio sam gospodina koji je skrenuo dva metra (pritom zaista mislim na 2 metra) i bio zaskoćen od okrugloglave kratkoošišane spodobe u civilu koja mu je nježnim zahvatom "sugerirala" da produži ravno. To što je čovjek želio lijevo to se policajca nije ticalo. Barem predpostavljam da je policajac jer se nije predstavio ni na koji način. To se ponavljalo više - manje na svakom uglu. E sad dobro je da policija održava red, da se mi građani osjećamo spokojno i da svi mirno spavaju samo mi nije jasno zašto smo mi danas u vlastitom gradu imali osjećaj da se ponavlja nekakva nacistička okupacija? I pitam se tko je tu koga štitio? Od koga? Lukavo stavljenim preprekama ljude se usmjeravalo sve dalje od povorke. Da bi ste uopće nešto vidjeli trebalo je doći koji sat ranije. Inaće niste mogli ni primirisati blizu događaja.


 Ja osobno sam iz znatiželje poželio vidjeti te ljude oko kojih se digla tolika prašina i došao sam na Rivu oko podne ali kako mi se nije sjedilo na štekatu do 15h kad je cijeli taj cirkus trebao krenuti iz Đardina otišao sam s društvom u pravcu tog parka. Od Rive do Đardina bile su tri policijske barikade (to je put od 200m otprilike) uz hrpu policije između a da o onima u civilu i da ne govorimo. Do parka nismo mogli jer smo uz prijetnje doslovno otjerani; "Ravno! Odma! Ni lijevo ni desno! Brže!" Dobro to nije ništa čudno jer u policiju ne idu oni sa 150 IQ ali smo zaista imali neugodan osjećaj da smo ovce koje tjeraju iz tora. Na kraju nam je svima bilo dosta i Pride-a i policije i cijele te gungule pa smo svi lijepo otišli kući. Lijepi način da se pokaže da građani bojkotiraju one koji drugaćije misle. Stavi žbire da potjeraju ljude. Znam da su naši političari bili pod pritiskom i da je policija radila ono što im je rečeno da rade ali što će ti svi bajni promatrači zaključiti kad vide više osiguranja nego sudionika? Pomislite samo kakvu to poruku šaljemo.


 Ne znam kako se misli ponukati ljude da misle drugačije ako se stavi zid između njih. Ovo danas je bilo nešto kao koncert Rolling Stonesa sa 5 izvođaća, 12 gledalaca i 150 redara.





planetx @ 15:38 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 31, 2011
Dosta mi je teških tema. Evo nešto lijepo za promjenu...




 Džamija Šeika Zayeda u Abu Dhabiju.





 Abu Dhabi je jedan od sedam šeikata u UAR.


  

Abu Dhabi je najveći od njih.

 




 

Zlatarnica u Abu Dhabi Mail.




 

Unutrašnjost Emirates Palace Hotela.




 

Emirates Palace Hotel je jedan od najskupljih hotela ikada sagrađenih.




Dio jedne od tržnica Abu Dhabija.



 

 

Eto. Ako ste barem na trenutak zaboravili na svakidašnjicu svrha je postignuta.


planetx @ 12:05 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, srpanj 9, 2011
  Grad Split graditi će spomenike Franji  Tuđmanu, Papi Ivanu Pavlu II i herojima zaslužnim za slobodu Hrvatske. Odlučilo je to  Gradsko vijeće grada Splita na burnoj sjednici koju je napustio dio oporbe, neki svojevoljno a neki izneseni zajedno sa stolicom uz malu pomoć redara. Ostatak sastavljen od vijećnika HGS-a, HDZ-a, HSP-a, HČSP-a, te jedne nezavisne vijećnice složno se dogovorio oko građenja spomenika sa samo jednim glasom protiv. Tako će jedan političar prvi puta u povijesti dobiti svoj spomenik na sredini Rive. Papin lika će nas gledati sa nathodnika ispred Biskupove palače a heroji Domovinskog rata sa mjesta kontroverzne fontane ispred sv. Frane.                                       

      Ponekad mi neko saznanje stvori nemir a da mu razloge ne znam objasniti. Tako je bilo i s ovim spomenicima. Možda zato što s njihovom izgadnjom ne zatvaramo jedno poglavlje naše povijesti što je ovdje, mislim bila namjera, nago  radimo nešto sasvim suprotno što će se ovdje neminovno dogoditi. Ova doluka o gradnji spomenika je već izazvala  podjelu mišljenja  u sredini koja se i inaće tradicionalno ne može složiti ni oko čega. Jer pitanje je zašto sada gradimo spomenike braniteljima u državi koja se sve više udaljava od ideala za koje su ti ljudi dali svoje živote? Ili zašto spomenik bivšem predsjedniku o čijem se životnom djelu još ne može pravilno suditi? A Papa? Vjerovatno nitko nema ništa protiv njegovog spomenika ali tko će ga platiti?                                               

       Što se mene tiće ja bi da se naši poteštati radije okrenu ekonomiji nego građenju spomenika. Prvo jer me time podsjećaju na spomeničku kulturu bivše države koja ih je gradila radi očuvanja sistema a ne zbog ljudi davno zaboravljenih i drugo ovi danas što žele graditi spomenike kome ih grade? Na spomen mrtvima ili na slavu živima?  

planetx @ 16:21 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, lipanj 25, 2011
  Pred starom roditeljskom kućom vidjelice Vicke Ivanković u Bijakovićima već u sedam sati ujutro okupi se nekoliko tisuća vjernika da bi se s njom susreli.

Ta se scena ponavlja svakog ponedjeljka i srijede. Tako je bilo i jučer. U osam sati pojavila se Vicka, a pred njom se mnoštvo na uskom prostoru razmaknulo kao more pred Mojsijem, pa je ta žena, krhka izgleda i u običnim farmericama i bijeloj majici, dijeleći poljupce s osmijehom na licu, ušetala u mnoštvo. 

Svi je žele dodirnuti. Potom se penje uza stube gdje na terasi leži nepokretna curica. Vicka joj priđe, zagrli je, poljubi i pomilova, pa joj stavi ruku na glavu i poče moliti. 

Na licu djevojčice pojavi se osmijeh, na što roditelji zaplakaše. Slično se dogodilo i u sobi, gdje je Vicka pomilovala jednog slabo pokretnog dječaka iz Italije. Naprosto se nije dao otrgnuti od Vicke. 

Kako to Vicka liječi bolesne dodirima, poljupcima i molitvama?

− Ne liječim ja, meni je samo dana milost da ljude mogu preporučiti Gospi i Gospodinu − veli Vicka kad smo kasnije sjeli razgovarati. 

− Ljudi zapravo sami sebe liječe. Kazano je: “Vjera će te tvoja spasiti.” Oni koji vjeruju i za to učine žrtvu bit će nagrađeni za svoju vjeru. A vjera i molitva nisu samo govorenje. Ako ona ne postoji unutra u čovjeku, onda to nije vjera. Gospa govori i nas poučava da nikome ne možemo kazati: “Moraš vjerovati!” 

Ne, čovjek je slobodno biće sa svojom voljom i treba mu se vjera dogoditi unutra, u duši. Prvi put bio sam nazočan susretu Vicke s hodočasnicima, pa me se neobično dojmilo da je dijelila osmijehe i poljupce, a osmijeh joj nije silazio s lica ni u vrijeme molitve. Kako to, pitao sam se.

Svećenici su neobično ozbiljni i stalno upozoravaju da se Boga treba bojati. A jednom smo brat i ja kao djeca zbog smijeha za vrijeme večernje molitve od matere dobili batine.

Vickina radost i osmijeh čine se prirodni, ali nisam odolio upitati je je li joj Gospa kazala da se tako radosno i veselo ponaša.

− Boga se ne treba bojati, nego ga treba ljubiti − kaže Vicka. 

− Zašto bismo se Boga bojali kad on ne poznaje mržnju, zavist, osvetu..., nego je čista ljubav. Gospa mi je kazala da budem radosna, ja sam radosna što sam odabrana da se s njom susrećem i razgovaram. 

Što joj prenosim poruke i molitve tolikih ljudi. Vidite koliko ih je ovdje. Svi su došli zbog neke nevolje. I nema čovjeka bez nevolje. Može imati novac i sve materijalno, ali to ne znači da je sretan. 

Blažena Gospa kaže da u najvećoj nevolji moramo računati na to da su ona i Isus tu blizu i da će pomoći. Za trajanja molitvenog skupa jedan se mladić pokušao popeti na terasu pa je nastala gužva. 

Vidim momka koji se pentra uz ogradu i lozu držeći u zubima najlonsku vrećicu. Uto mu priđeIvan Pavičić Ivek, Vickin kum i neka vrsta glasnogovornika, malo porazgovara s njim, uze vrećicu, a obred se nastavi. 

− To je bio jedan Poljak koji je donio pisma onih nevoljnika koji nisu mogli doći. Onda Vicka uzme ta pisma, pri susretu s Gospom preporuči te ljude, pa pisma spalimo. Ima ih na tisuće − kazao mi je poslije Ivek, koji je također ispričao da je Vicka napisala biografiju Blažene Djevice Marije od njezina rođenja do uznesenja. Gospa je odobrila tekst, a sada se samo čeka njezino odobrenje za tiskanje. 

− Istina, tri sam godine bilježila Gospina kazivanja i to za sada stoji u rukopisu. Kada će biti objavljeno, ja ne znam. Kada Gospa to kaže − dodaje Vicka. 

Mediji su već više puta objavili Vickinu i Jakovljevu priču kako ih je Gospa odvela u posjet raju, čistilištu i paklu. Ivek mi je to ponovio u svojoj anegdotskoj verziji. 

− Pita Gospe hoćete li sad do raja, pakla i čistilišta, a Jakov veli: “Neka ide Vicka, ona ima osmero braće i sestara, a ja ne bih, ja sam jedinac.” Gospa se nasmijala, jer je vidjela kako Jakov misli da se neće ni vratiti − smije se Ivek.

I dodaje da mu žena 12 godina nije mogla roditi, a onda je Gospa poručila preko Vicke da će roditi. Sada Ivek ima dvije prekrasne kćeri, Anu i Mariju.

− Kad je to saznao, nazvao me nogometaš Josip Šimić koji je imao sličan problem − kaže Ivek.

− Pa je dobio sina kojemu je dao ime Jakov po zaštitniku naše župe u Međugorju. A sad zamisli ovo: sveti Jakov je zaštitnik hodočasnika gotovo stotinu godina. Puno prije ukazanja. Gospa je preko Vicke Ivanković Mijatović najavila ostvarenje jednog velikog svoga plana. Što je s time i o čemu se radi, pitali smo. 

− Ne znam. Samo znam da je Gospa najavila ostvarenje jednog svoga plana. Kojeg plana i kakvog, to ćemo od nje saznati. Kako je Gospa ljubav, držim da se ne radi o nekoj kataklizmi, nego o radosnom događaju. 

Možete samo vidjeti koliko se za ovih 30 godina izlilo Božje milosti ovdje u Međugorju. Koliko je ljudi tu našlo utjehu... 

Ja imam u Međugorju svoju misiju i o tome govorim. Ja svaki dan razgovaram s Gospom u 18.40, a npr. jučer je zabrinuto govorila o nevoljnom položaju mladih ljudi u čitavom svijetu i odgovornosti obitelji za njih.

 

Text prenesen u cijelosti iz "Slobodne Dalmacije" 23.06.2011


planetx @ 13:55 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, lipanj 19, 2011
    Moram opet malo o pride-u. Kako vidim bilo je dovoljno pokazati srednji prst ili viknuti bilo što  ida se expresno  nađete u marici  na putu do suca. Čini mi se kao malo pretjerivanje jer takvim postupcima  se samo stvara jedna kategorija izdvojenih i zaštićenih građana što je samo po sebi dovoljno da izazove  odbojnost prema istima. Mislim da se na ovakav način sudionici pride-a nisu baš približili svom cilju - biti neobilježeni u društvu. Jer dok je još uvijek policija  nažalost potrebna kod ovakvih događaja svojim postupcima izaziva animozitet prema onima koje štiti.

    To je otprilike isto kao i kod političara. Samo što su ovi lukaviji od prajdovaca. Oni fino puste da  izrabljena raja viče koliko god želi. I nikom ništa. Narod i dalje stenje, a družina s  Markova trga i dalje harači. I sve ok. Ljudi se ispušu nakon vike i odu lijepo kući.

    Možda bi se i organizatori nedavnih parada mogli priupitati Jadrankicu za savijet? Pa imaju toliko toga sličnog....

planetx @ 13:01 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 15, 2011
        Ono što se u subotu dogodilo u Splitu ne mora nikoga posebno čuditi. Dok god ljudi čiji primitivizan nadilazi naše pojmove shvaćanja imaju moć da svoje stavove javno iznose takve stvari će se događati.

       Negdje sam pročitao da su najglasniji u otporu prema različitoj spolnosti oni koji nisu sigurni u vlastitu. Mislim da je to bit svega. U kojoj to strukturi postoji ogroman broj homoseksualaca i nažalost pedofila? Koja li je to organizacija svojim skandalima i aferama zadnjih godina i zorno pokazala? To nije uopće teško pogoditi. Isti oni koji od građana dobivaju par stotina milijuna pa pritom petinu ili nešto slično vrate i kažu da se žrtvuju u ovim teškim vremenima. Da to su isti oni koji su se svečano zavjetovali na siromaštvo i uzornu skromnost a pritom se kupaju u zlatu i svili. Isti oni čiji je osnivač pozvao da ostave sve i da ga sljede oboružani samo ljubavlju.                                                                                                                                                              Danas nakon dvije tisuće godina vidimo to pojimanje ljubavi od njegovih pastira. Ljubavi koju su preuzeli, iskrivili i izvrugnuli ruglu sa svojih povišenih mjesta u velebnim hramovima koji su izgrađeni da bi se Čovjek toj ljubavi približio. Pastira koji sebe poistovijećuju sa Vjerom i grade prazne spomenike svojoj taštini. Koje nažalost ne plaćaju oni.

Čovjek koji je prije dvije tisuće godina širio samo ljubav i dao život za to, vjerovatno je jako žalostan kad vidi monopoliziranje svojh učenja od ljudi koji se već dva milenija se pretvaraju da ga razumiju.

 

P.S.Da su zaista svi oni koji su sexualno različiti od nečeg što zovemo "normalno" izašli na paradu u subotu 90% bi ih nosilo habit......

planetx @ 14:18 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 19, 2010
UndecidedAho ste nekad u životu izvalili štogod glupo neka vam ne bude neugodno, uvijek ima gorih.

A da je tome tako evo vam mali primjer radnog naslova:

" Pismene (?) izjave osiguranika Croatia osiguranja "

 

1) Odmakao sam se od ruba ceste, bacio pogled na moju punicu i sletio u kanal.Sealed

2) Nakon razvoda od mog supruga svako općenje preuzeo je moj odvjetnik.Embarassed

3) Između ostalog, prije moje prve prometne nezgode i nakon moje zadnje prometne nezgode nisam imao nikakvih prometnih nezgoda.Innocent

4) Pješak je odjednom sišao s nogostupa i bez riječi nestao ispod mog vozila...Foot in mouth

5) Morala sam ispuniti toliko obrazaca da bi mi skoro bilo draže da moj dragi suprug uopće nije preminuo...Tongue out

6) Na nekim mjestima je u medjuvremenu pao snijeg. Cesta je zbog toga mjestimično bila stvarno klizava. Pokušao sam zakočiti. Borio sam se koliko god sam mogao ali nije pomagalo. Udario sam u ogradu i ostao bez svijesti. Tu je bio kraj mojoj svijesti.Cry

7) Pregazio sam čovijeka. On je priznao svoju krivicu pošto mu se to već jednom dogodilo...Cool

8) Na kraju sam živaca i borim se s teškim kastritisom.Sealed

9) Kada sam došao kući greškom sam skrenuo na pogrešni kolni prilaz i udario u drvo koje na tom mjestu kod mene ne stoji.Foot in mouth

10) Ne znam tko mi je ukrao naovčanik obzirom da nitko od moje rodbine nije bio u blizini.Money mouth

11) Izašao sam na cestu, odjednom je i slijeva i zdesna naišlo puno vozila, nisam znao kuda bi i tada su me udarili sa svih strana.Surprised

12) Vaši argumenti su stvarno slabi. Za takve izgovore morate tražiti veću budalu a to teško da će te naći.Yell

13) Policijsko vozilo mi je dalo znak da se zaustavim. Ja sam našao stup i zaustavio se.Cool

14) Pješak očito nije znao u kojem bi pravcu išao, pa sam ga pregazio.Sealed

15) Danas Vam pišem prvi i posljedni put i ako mi ne odgovorite opet ću Vam pisati.Sealed

16) Moj sin nije srušio tu ženu. On je samo pokraj nje prošao a ona je od propuha pala.

17) Prihoda od uzgoja stoke više nemamo. Sa smrću moga supruga sva stoka je otišla sa imanja.Cry

18) Kada sam htio stati na kočnicu, iste više nije bilo.Frown

19) Nije mi potrebno životno osiguranje. Želim da svi budu stvarno tužni kada umrem.Money mouth

20) Moje je vozilo jednostavno samo išlo ravno, što u zavoju neminovno vodi do slijetanja s ceste.Undecided

 

Za danas dosta. Ako netko misli da je ovo sve, nije. Ima toga još...Smile


planetx @ 17:42 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, prosinac 25, 2009

     Čitam ovih dana po novinama da bi toni cetinski za novogodišnji nastup u splitu bio plaćen 75.000 €. je, je, dobro piše, 75 somića za par sati i to valjda bez poreza. nemam pojma jel to istina jer g. cetinski, kad ga novinari pitaju ne kaže ni da ni ne, pa sve to može biti samo priča. teško se iznenadim ali ovaj put mi je zbilja trebalo par dana da probavim ovu cifru. opet 75.000 €!? za par pjesmica u jednu večer!???? zbunjen sam, ne znam, mislio sam da nas je pogodila duboka kriza da ljudi nemaju posla a dosta onih koji imaju ne dobivaju plaće i da je potrebno paziti na svaku kunu. pa se mislim kakav je to tip koji SADA nudi te pare i kako se osjeća taj što ih uzima? jel im malo neugodno? jesu li se sjetili kanti za smeće koje ljudi prekapaju svako jutro kojih dvadesetak metara od mjesta gdje spomenuti kantatore sa svojim milozvučjem ima težak zadatak razgaljivanja splitske publike na novu godinu? sudeći po honoraru uveseljavanje podnapitih i prežderanih na praznike je zaista teško. ništa novo. ovaj koji novce daje, ne daje svoje a ovaj koji prima nema razloga da ih ne uzme. on misli da toliko vrijedi jer, bogu hvala, nismo više u socijalizmu.

    Da ne mudrujem evo vam jedna crtica iz starog rima pa si mislite sami.

  Događa u doba velike krize radi nestašice hrane koja je nastala zbog ratovanja.rimu je prijetila pobuna zbog gladi a trebalo je odrediti teret brodovima koji su se vraćali iz afrike nakon iskrcavanja trupa. kad su nadležnoga pitali što da ukrcaju, hranu ili pijesak za upijanje krvi u areni. ovaj se nakon pitanja zaderao na podređene jesu li ludi? umalo što ne izbije pobuna a oni ga pitaju pijesak ili hranu? pa pijesak, naravno.....

   

planetx @ 10:12 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 20, 2009

 

Nisam pisao mjesecima ništa i nisam ni mislio išta više i napisati. Od lijenosti valjda. Ili od nezainteresiranosti. Držao sam sebe kao apolitičnog tipa dok nisam shvatio da zavaravam sam sebe. Takvi ne postoje. Mislim, pogledajte šta se oko nas događa i jednostavno ne možete reći: "Nije me briga!" I onda, htjeli ne htjeli svi postajemo političari. Reći će netko da pričam gluposti, pa Bože moj, političari sjede u saboru (sabor se valjda piše s velikim S ali ne znam a iskreno rečeno, nije me ni briga). Ne, dragi moji. Mi, narod smo političari a u saboru sjede lopovi. E sad, nije najgore što oni sjede i trkeljaju nego me boli što smo ih mi tamo stavili. Ne jednom a i nastavljat ćemo ih stavljat. I tko tu sad može biti pametan? Nitko normalan ne bi stavio takve da mu sjede nad glavom a mi to uporno radimo. I ne samo mi već i većina svijeta.

  Kako tko dođe na bilo kakvu mogućnost da vara i krade, on to i radi. Pa dolazimo do pitanja zašto se to dešava? Postoje samo dva odgovora. Ili sistem ne valja ili ono staro pitanje jesu li ljudi više zli ili više dobri? Ako je demokracija najmanje loš od svih sistema i omogućuje više - manje svakom da sudjeluje u nekakvom nazovi izboru svoje sudbine, zašto se stalno borimo protiv zla?

  Naravno da postoji ovdje milijun stvari na koje treba računati i nema jednostavnog objašnjenja a ja nemam namjeru vodit filozofske rasprave, samo se pitam jesmo li mi ljudi zaista tako loši da nam uvijek treba prijetiti, što vjerom što zakonom, da ne bi smo povrijeđivali jedni druge?

planetx @ 02:38 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, siječanj 3, 2009

  

          Početak godine donio je otvorenje nove sezone slobodnog odstrela Palestinaca.              Žao mi je klinaca kojema je izgleda sudbina biti meta raznolikim kalibrima svekolikog židovskog arsenala.                  Osobno nemam ništa protiv izabranog naroda, dapače osjećao sam simpatiju za te ljude nesretne prošlosti, jer njihova kalvarija je zaista jedinstvena. I nadam se neponovljiva.                         I zato bi baš oni, koji najbolje razumiju pojam uzaludne žrtve, trebali biti oni kojima je ljudski život neprocjenljiv.                      Ali nažalost čini mi se da se događa nešto sasvim suprotno; narod koji je 2000 godina vapio o svojoj ugroženosti i žudio za mirom i državom, kad se te države  dokopao, pojam retorike mira  je dobio neko sasvim čudnovato značenje.                     Usprkos suptilno nametnutoj novinarskoj autocenzuri, istina o genocidnom rastegnutom nasilju dopire do javnosti.                       Narod koji je svoje logore preživio sad se zdušno trudi pripadnike iste, ljudske vrste, samo malo drugačije od njih samih, ubaciti u užas na koji danas podsjećaju svakog tko ih krivo pogleda.

                   Postavljam si pitanje; je li je ljudski rod zaista bio u pravu kad je Židove držao u podređenom položaju 2000 godina? Da li je to bio prikriveni strah od nečega poput današnje židovske države?

planetx @ 20:26 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 10, 2008

    Govori se o borbi protiv pušenja, alkohola, narkomanije, a nitko ne govori o tome da je naša civilizacija sa postojećim društvenim uređenjima najveći mogući skup ovisnika. Navlači nas se perfidno već stotinu godina, ako ne i duže. Procvat potrošačkog društva stvorio je od većine građana ogromnu hrpu ovisnika. Pogledajte malo sebe. Jeste li u kreditima? Leasing vas pritišće? Razmišljate o sljedećoj rasprodaji? Morate kupit poklon za sljedeće praznike? Ako ste se našli u ovome onda ste i vi jedan on nekoliko milijardi. Sve su nas navukli na potrošnju. Radimo cijeli život, opterečeni raznim obvezama, tako da nikad ne možemo prestati raditi. Zapitajte se koja je razlika između vas i bilo kojeg drugog ovisnika? Trčite za svojim porokom,predajete mu se zdušno kao kakav junkie. Radite prekovremeno da bi ste kupili nešto na slijedećoj rasprodaji. Jeste li se zapitali je li vam to što želite kupiti baš tako nužno da ne možete bez toga..? Da li je sav onaj rad, trpljenje raznih individua na poslu vrijedno onih par trenutaka kad napokon možete nazvati svojim to što ste kupili? Da li je to prirodno ponašanje čovjeka? Ili su nas možda kao ovce navukli na sol?

      Svako društvo je u stvari samo pametnije napravljen robovlasnički sistem. Mislite da pišem gluposti? Razmislite. Robovi su imali gospodare - imate ih i vi. Nisu bili slobodni - jeste li vi slobodni? Život im je bio pravocrtno zacrtan; rad, rad i malo radosti - vaš je drugačiji? Radili su za nekolicinu bogatih  - za koga vi radite? Mala grupa ljudi je imala koristi od velike grupe ljudi, bogatstvo se dijelilo nepravedno - danas je mislite poštenije? Vlast je uvijek bila sama sebi najvažnija - pitajte našeg Ivu što će vam reći. Dragi moji mi nismo ništa slobodniji nego oni ljudi prije 2000 godina. I dalje vas se može prodat, nemate puno udjela u odlučivanju načina vašeg života. Neki se neće složiti sa ovom tvrdnjom, misleći da su neovisne jedinke. Ma koje jedinke? To je samo velika prevara. Cijela naša sloboda se sastoji u tome da se uklopimo u zadane okvire, a čim vas netko stavlja u kalup, vjerujte mi to se ne zove sloboda. Životi su nam svima zacrtani; školujemo se da bi radili, radimo da bi imali, imamo da bi kupovali. I sve se svodi na isto;  Uvijek je većina radila za manjinu. Manjina koristila većinu da bi živjeli kako žele, a većina se zadovoljavala mrvicama s njihovog stola. Robovlasnici, feudalci, kapitalisti sve je to isto.

    Neki će reći da se danas bolje živi, manje je bolesti, duži je život. Pa naravno! Svaki čoban štiti svoje stado dok ga hrani......

  

planetx @ 04:38 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 22, 2008

Ništa mi nije jasno? Nisam pisao blog kojih mjesec dana i posjeti mi se povećali? Prije bi redovito nešto napisao i imao jedva stotinjak posjeta a otkad ne pišem od 100 - 700 dnevno? Sad je opet palo na pedesetak ali mi se ovo čini kao dokaz da je u našem društvu uvijek bolje šutjeti. Pa ću i ja nastaviti šutjeti....

planetx @ 18:37 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 22, 2008

 

 

       Poštovano svekoliko pučanstvo obavještavam vas, da će te do daljnjeg, ili tako nešto,  biti milostivo pošteđeni mojih nesuvislih pokušaja oponašanja pismenosti na tlu drage nam domovine zbog vrlo prozaična razloga; igram on-line igricu u slobodno vrijeme i na vašu neizmjernu sreću nemam vremena za ostale slobodne aktivnosti.....

planetx @ 07:58 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 19, 2008

         Da li je Isus bio oženjen?

           Današnji istraživači zauzimaju dva potpuno suprotna stava o tom pitanju. Napisano je bezbroj knjiga o toj temi, snimani su filmovi i ukratko kao i uvijek kad se mogućnost zarade umiješala, to više nije imalo ništa zajedničko s vjerom.

        Obzirom na postojeće kulturno okružje u kojem je Isus živio, bilo bi jako neobično da nije bio oženjen, prije nego što je počeo propovijedati. U Palestini 1. st. n. e. muškarac koji nije bio oženjen, privukao bi mnoštvo negativnih primjedbi, i tadašnja sredina bi ga teško prihvatila kao normalnog pripadnika židovske zajednice, a još teže kao moralni stup društva.



    Najviše spominjana, kao moguća Isusova žena navodi se Marija Magdalena, ili točnije Marija iz sela Magdale u Galileji. Inače uloga te žene je u svim Evanđeljima prikazana, vrlo neodređeno. Zanimljivo, većina ljudi Mariju danas smatra bludnicom, iako se to nigdje u Evanđeljima izričito ne spominje! Druga je Marija iz Betanije, žena koja je pomazala Isusa, utrljavši skupocijenu nardovu pomast po Isusovim nogama, koje je zatim obrisala svojom kosom. Nitko ne može sa sigurnošću kazati koje su to žene tačno bile. Neki vjeruju da je Marija Magdalena i Marija iz Betanije, jedna te ista osoba.

       Inače Novi Zavjet je je toliko pun nelogičnosti i nedorečenosti, tako da je teško povjerovati u događaje ondje navedene. A još kad znamo da postoji sve u svemu šezdesetak Evanđelja i da su samo četiri odabrana, (ljudskom rukom), te tvore zapisani temelj vjerovanja današnjih krščana.

      Godinama se lome koplja oko ovih pitanja, a meni na kraju nije jasno, kakve to veze s vjerom ima, jel Isus bio oženjen ili nije?

planetx @ 12:10 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 16, 2008
         

                Svakoga 17 juna, familija Diega Goldberga, prolazi kroz isti ritual; stanu ispred fotoaparata i ovjekovječe trenutak u njihovim životima. I tako već 33 godine. Diego živi i radi u Buenos Airesu, Argentina.







              Ponekad gledam slike svoje familije i uvijek me dodirne spoznaja kako je život nešto prolazno..dragocjeno i kako nam uvijek nedostaje vremena da ostvarimo sve ono što smo kao djeca maštali. I tri života mi ne bi bilo dovoljno, i zato ovaj jedan što ga imam cijenim sve više kako vrijeme prolazi, svijestan neponovljivosti svakog trenutka. I zato jedino mogu kazati hvala dragom Bogu za svaku sekundu tog jedinstvenog iskustva, koje mi je podareno, lijepog ili ružnog, nije važno, jer sam život kao takav je zaista dar sa neba. Koji ljudska vrsta još ne cijeni dovoljno.

 

planetx @ 13:20 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 15, 2008
    

     

                  Kako je Zemlja postala globalno selo čini nam se da je sve manja i manja. Dok jednog dana ne morate poći na put, a onda nikad kraja. A jeste li kad pomislili da smo rođeni negdje tamo daleko na drugom kraju svemira kakve bi nas veličine tamo čekale? Pa ako ste imali neku predožbu, mislim da će vam donje slike razbiti svaku iluziju....   



 

 

 

Ovdje je naš dragi, poznati sunčev sistem....



 

 

 

 

I ogromna žuta lopta koju znamo kao naše sunce.....

 

 

 

 

 

Sada idemo na malo veći red zvijezdanih veličina......








 

I za one koji još nisu shvatili na kakvom zrncu prašine živimo.....



 

 

 

Nadam se da ovo dovoljno pokazuje kako je dragocijena i krhka naša Zemlja i kako se pažljivo i s poštovanjem moramo odnositi prema njoj.....

planetx @ 14:20 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 14, 2008





            Uvijek ostajem fasciniram kad god gledam slike sa  The Hubble Space Telescopa.





 Evo osnovnih podataka; Na gornjoj su slici "zvjezdane jaslice" u Tarantula maglici. Promatramo dramatični proces rađanja zvijezda 170,000 godina daleko. To što vidimo je zvijezdana prašina i plinovi pod ultraljubičastom radijacijom. Zazvježđe je ogromno; otprilike 20 svijetlosnih godina. Za orijentaciju, to je četiri puta veća udaljenost od našeg sunca, do nama najbliže zvijezde Alpha Centauri.













The Cat's Eye nebula, ili Mačje oko, maglica službenog naziva NGC 6543 pruža nam jedinstvenu priliku da promatramo umiranje zvijezde. X-zrake (plavo) otkrivaju oblak pregrijanog plina koji okružuje umiruću središnju zvijezdu koja izbacuje materijal kroz raspršenu atmosferu brzinom od 6,400,000 km na sat.














Slika divovske elipsaste galaksije M87 sastavljena je od podataka dobivenih sa Hubble teleskopa i Chandra X-ray laboratorija u razdoblju od jula 2002 do novembra 2005 godine. Udaljena galaksija, dom za više od trilijun zvijezda, od toga nekih ,više od 60 milijuna svijetlosnih godina, udaljenih. Enormno velika crna rupa u centru M87 stvara veliku radijaciju radio valova, x-zraka, optičkih i drugih valnih dužina koji eruptiraju približno svjetlosnim brzinama.



P.s. pošto ovo nije moje područje znanja nemojte mi zamjeriti ako mi se potkrala koja greška u

      prevodu kod sakupljanja podataka.
planetx @ 22:18 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 13, 2008

             
    
Postoje 133 pravih majmuna koje se većinom kreću od 80 centimetara dugačkog i 50 klograma teškog mandrila do patuljastog svilaša koji je toliko malen da stane u ruku i težak je samo 125 grama. Nasuprot njima svrstani su čovjekoliki majmuni i giboni. Pravi majmuni (Simiae) dijele se u dvije skupine. To su: majmuni Novog svijeta ili širokonošci majmuni Starog svijeta ili uskonošci . Prvu skupinu čine majmuni koji žive u Srednjoj ili Juznoj Americi, tj. kapucini i kandžasi. Majmuni uskonošci zive u toplim predjelima Afrike i Azije. Na stražnjici imaju jastučiće ili žuljeve na kojima sjede. Oni nemaju rep za hvatanje. Ima ih 82 vrste, izmedju ostalih, to su pavijani, mandrili, makakiji, zamorci i vitkostasi majmuni.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                              


Majmuni su uglavnom biljojedi. Jedu voce, lisce, cvjetove i korjenje.Mnogi se hrane i kukcima te drudim sitnim zivotinjicama. Neke su se pak vrste prilagodile posebnim vrstame hrane. Tako patuljasti svilaši rado piju sokove koji izlaze iz ranjenog drveta. Staviše, svojim oštrim sjekutićima ponekad urezuju rupu u drvetu, a onda piju sok koji ističe. Crnobradi sakiji jedu jezgru tvrdih orasastih plodova pa medju zubima imaju otvor koji funkcionira poput drobilice za orahe. Sakati majmuni i urlikavci prehranjuju se grubim slabo hranjivim listovima. Kako bi uspješno probavili velike količine hrane koje moraju pojesti da bi bili siti, njihov želudac je slično želucu u goveda podijeljen u dva dijela u kojima se nalaze posebne bakterije koje razlažu pojedeni biljni materijal i pomažu u njgovoj probavi. Majmuni Starog svijeta imaju na donjem dijelu lica takozvane lične vrečice u koje može stati isto toliko hrane koliko i u želudac. Ako se uznemire, bježe s mjesta na kom su se hranili, a pojedeno prožvaću kasnije.



Dok kod nekih vrsta, na primjer marmozeta, noćnih majmuna, majmuna skakavaca i sakija, mužjak i ženka živeći u paru zajednički odgajaju svoje mladunce,mužjaci kapucina i urlikavaca okupljaju oko sebe hareme ženki. Vrijeme nošenja traje od 145 dana kod marmozeta do 177 dana kod pavijana. Svi majmuni imaju samo po jedno mladunče, osim marmozeta koji obično odgajaju blizance. Mladunci se vrlo brzo nakon dolaska na svijet hvataju za krzno majke i ona ih nosi naokolo čak i dok oni sišu. Neobično je kod ove životinjske vrste da je odgoj mladih često stvar čitavog čopora. Tako na primjer dok prava majka vjeveričijeg majmuna odlazi u potragu za hranom, o njezinom se mladuncu brine skupina "dadilja". Ima i drugačijih slučajeva. Otac majmuna kandžaša brine se za mladunca bolje od majke, nosi ga naokolo, čisti mu krzno i čuva ga. Majci ga odnosi samo na dojenje.







Većina majmuna mora biti na oprezu pred brojnim neprijateljima. Trenutno im najveća opasnost prijeti od ljudi koji ih u pojedinim predjelima rado jedu ili ih love radi njihovog krzna. Na drugim ih mjestima ubijaju zbog šteta koje pričinjavaju usjevima. Ugrožavaju ih trgovci životinjama koji ih love ne samo radi opskrbljivanja pojedinaca egzotičnim primjercima kućnih ljubimaca,već su traženi i za upitne ekperimente u industrijskim laboratorijama. Najveća pak opasnost, za daljnji opstanak majmuna, kao uostalom i za većinu drugih životinja, proizlazi iz  gubitka prirodnih staništa. unistavanja njihovog stanista. U Kini se populacija zlatnoga tuponosog majmuna nakon krčenja planinskih šuma drastično smanjila. Kineska vlada zabranila je 1975. lov na ovog majmuna i dodatno njegova staništa proglasila zaštićenim podrucjem.



                                         
   Marmozeti i tamarini uglavnom su stanovnici drveća i imaju posebno savijenu kandžu na prvom nožnom prstu kako bi se u kišnoj sumi, koja cini njihov zavičaj, mogli brzo popeti na drvo. Neki se pak majmuni Novoga svijeta, na primjer hvataši, repom uhvate za granu i tako vise dok u krošnjama traze hranu i jedu. Mnogi majmuni koji žive na drveću gotovo se nikad ne spuštaju na tlo, jer u svom životnom prostoru na krošnjama drveća nalaze sve što im je potrebno za preživljavanje. U Africi i Aziji pavijani, makakiji i zamorci često se hrane na tlu, a spavaju na drveću. Grivasti pavijani žive na otvorenim, oskudnom vegetacijom prekrivenim visoravnima ili u savanama. Manje su aktivni od majmuna koji žive na drveću, a gradja njihovog tijela je prilagodjena životu na tlu, pa su zato teži i jači.

                                           

Majmuni rado medđusobno čiste krzno. Pritom jedan drugome pažljivo pregledavaju dlaku i čiste nametnike, ljuskice kože i nečistoću. Ponekad se tako postave u krug i međusobno održavaju čistoću krzna. To je postupak u kom se majmuni potpuno opuštaju. Takvo međusobno održavanje higijene vrlo je važno sredstvo za učvršćivanje društvenih veza unutar skupine.



                                



Majmuni komuniciraju i izvan skupine u kojoj žive. Preko mirisnih žlijezda odašilju informacije o starosti, polu i rangu. Veliku ulogu imaju i optićki signali. Mali rezus majmun klima glavom i udara po tlu kako bi prekorio hijerarhijski nizeg pripadnika skupine. Ovaj mu pak pokazuje stražnjicu sto je kod majmuna znak pomirljivosti  i podčinjenosti nadmočnoj jedinki, bez obzira na pol. Otvaranje usta i pokazivanje zuba i donje čeljusti poziv je na igru. U gustoj šumi vrlo važnu ulogu ima i glas. On služi povezivanju životinja unutar čopora, te obrani teritorija.


            I kad još znamo da neki majmuni imaju 99 posto istog genetskog materijala sa čovjekom, dođe mi da se zapitam od koga smo mi to potekli?

planetx @ 09:00 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 11, 2008



 Mnogoljudna Kina u svom najljepšem izdanju. Volio bih  biti tamo....







dinamov stadion 2058










lado na djelu...










ribar plete mrižu svoju..











moreška











lađari s neretve











alka vuica vreba igora štimca...











uzavreli poljud
 







planetx @ 03:34 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare

 

         Ono zbog čega je katarstvo predstavljao tako veliku prijetnju Katoličkoj crkvi nije bio samo njegov uspjeh u obraćenju katolika, već to što su uz privlačenje prostog puka zadobivali skrivenu, a katkad i otvorenu podršku nekih od najmočnijih plemićkih obitelji jugoistočne Europe. Spomenimo samo grofove Toulousea, grofove Foixa i vikonte Trencavela, koji su vladali utvrđenim gradovima u tom području. Ti su ljudi sa svojim dvorcima, vitezovima i vojskom, pretvorili katarsku religiju u prijetnju s kojom se Rimska crkva nikada ranije nije suočila.

     Languedoc u 12. i 13. st. bio je nadaleko poznat po romantičnom pjesništvu svojih trubadura, svojim "dvorovima ljubavi", strastvenoj slobodoljubljivosti svog stanovništva i svojoj jedinstvenoj kulturi. Taj osjećaj jedinstvenosti počivao je na činjenici da stanovnici Provanse i Languedoca nisu nikada bili podanici Francuske, niti su govorili francuskim jezikom. U to doba za većinu ljudi riječ "Francuska" označavala je samo područje u neposrednoj okolici Pariza. Languedoc i Provansa, zajedno sa pokrajinom Limousin i povjesnom Akvitanijom, te južnim dijelom francuskih Alpa, u srednjem vijeku nosili su zajednički naziv Okcitanija. Nije to bila "država" u današnjem značenju tih pojmova. Osim obiteljskih, prijateljskih i susjednih lojalnosti, većina stanovništva je poglavito dugovala odanost mjestu ili gradu u kojem su živjeli ili plemićima čiju su zemlju obrađivali. Osim toga imali su i zajednički jezik "langue d'oc", iz kojega će se razviti današnji francuski.

     Vlast u Okcitaniji bila je u rukama feudalne aristrokacije kojom su vladale tri velike obitelji, Foix, Trencavel i Toulouse. Svi su oni bili ne samo snošljivi prema katarstvu nego su ponekad snažno bili povezani. Katarima podršku nisu pružali samo pripadnici visokog plemstva nego je niže plemstvo bilo potpuno katarsko. Zanimljivo je da 30 posto svih katarskih "savršenih" bilo visoka roda. Osim toga, čak je i ostatak katoličkog plemstva Okcitanije često bio veoma naklonjen katarima.

       Godine 1150., languedoškim cestam i rijekama nisu putovali samo trgovci i trubaduri, već i skupine putujućih propovjednika, odjevenih u crne halje opasane tankim, kožnim pojasevima. Ulazili bi u sela i gradove, u njima postavili dučan, većinom tkalački i pomalo zadobili ugled poštenih i radišnih ljudi. U pravom trenutku započinjali bi razgovarati, pritom ne tražeći ništa, ni milostinju, ni darove; željeli su samo da ih ljudi saslušaju. Za jednog naraštaja ti su katarski misionari obratili na tisuće ljudi. Languedoc je postao domovina onoga što će poslije biti znano kao velika hereza.

 

 

 

 

      

planetx @ 02:25 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Brojač posjeta
53923
Index.hr
Nema zapisa.